Saopštenje za javnost
Page printe-mail
Delicious Digg Facebook Google bookmarks LinkedIn Stumbleupon Twitter

14.02.2019

MONITORING INSTITUCIJA ZAKONODAVNE VLASTI U BIH

NI 100 DANA OD PROGLAŠENJA REZULTATA IZBORA VEĆINA INSTITUCIJA VLASTI JOŠ NIJE KONSTITUISANA 

U povodu 100 dana od objave zvaničnih rezultata izbora, održanih u oktobru 2018., na kojima su izabrani novi sazivi kantonalnih, entitetskih i državnog parlamenta, Centri civilnih inicijativa su kreirali analizu rezultata izbora, postizbornog procesa konstituisanja vlasti i rezultata ostvarenih u ovom periodu, u kojoj je dat pregled uporednih podataka o sastavu i radu ovih institucija. Analize sa ovakvim vremenskim okvirom, u svijetu se češće vezuju za rad vlada, no, kod nas nedvojbeno postoje značajni razlozi da posmatramo i rezultate rada zakonodavnih institucija vlasti, u ovom vremenskom okviru. A ključni je kontinuitet nepoštovanja čvrstih, zakonima i ustavima propisanih, obaveza ovih institucija, u postizbornom periodu.

 
PROCES KONSTITUISANJA VLASTI U BIH PONOVO TRAJE PREDUGO I UZ KRŠENJE POSLOVNIKA, ZAKONA I USTAVA. Ni 100 dana od proglašenja zvaničnih rezultata izbora, više od polovine zakonodavnih institucija vlasti u BiH, još uvijek nije okončalo proces konstituisanja, iako su to trebali uraditi u prvih 10, ili najkasnije 30 dana od objave rezultata izbora. Zapravo, 4 kantonalne skupštine – TK, BPK, HNK i K10 – još uvijek nisu izabrale ni svoje rukovodstvo (ili nisu završile rad na njegovom izboru). A i Predstavnički dom Parlamenta FBiH, još uvijek, od rukovodstva ima samo Predsjedavajućeg. I, kao ni Predstavnički dom državnog parlamenta, nema ni formirana radna tijela. A domovi naroda Federalnog i državnog parlamenta, zbog problema sa svojim popunjavanjem, ni 100 dana od proglašenja rezultata izbora nisu bili u prilici ni da zakažu konstitutivne sjednice. Iako su Ustavom obavezani da to urade u roku od 30 dana. Krajnja posljedica je da se vlast zemlje u veoma ozbiljnim problemima i sa dramatičnim zaostacima, u svakom pogledu, mjesecima ne bavi svojim poslom, nego - usporenim pokušavanjem da se osposobi za bilo kakav posao. Konstituisanje, naime, nije rad, nego tek obezbjeđivanje preduslova za rad. 
 
NEODGOVORNOST POLITIČARA I POSLJEDICE TE NEODGOVORNOSTI MOŽDA SU NAJVIDLJIVIJE NA IZBORU DELEGATA ZA DOM NARODA PARLAMENTA FBIH. Iako izborni zakon, u članu 10.13  precizno propisuje da „Izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH vrši se odmah po sazivanju kantonalne skupštine nakon izbora za kantonalne skupštine, a najkasnije mjesec dana nakon ovjere izbora“, niti jedna kantonalna skupština nije ovu zakonsku obavezu ni pokušala izvršiti na svom prvom zasjedanju, a nijedna je nije izvršila ni u krajnjem roku predviđenim zakonom. Radi se o dramatičnom pogoršanju u odnosu na prethodni postizborni ciklus, u kome je najveće probijanje roka (33 dana) bilo kraće od najmanjeg probijanja u aktuelnom mandatu. Odgovornost, u ovom konkretnom slučaju, u značajnoj mjeri snosi CIK BiH, zbog nesnalaženja i odugovlačenja sa donošenjem odluke koja je trebala razriješiti nedoumice i praznine nastale odlukom Ustavnog suda. No, da kantonalne skupštine i lideri određenih stranaka, ne mogu biti amnestirani od vlastitog dijela odgovornosti, govori podatak da, ni nakon konačnog donošenja uputstva o načinu izbora delegata za DN P FBiH i novog roka koji je CIK postavio, nijedna skupština nije ispoštovala ni ovaj rok. 
 
REZULTATI RADA ZAKONODAVNIH INSTITUCIJA VLASTI, U POSMATRANOM PERIODU, VRLO SU SKROMNI, SA IZUZETKOM NS RS I SKUPŠTINE KS. Skupština KS je u prvih 100 dana svog rada razmotrila 71 mjeru, što je oko 36% od ukupnog broja mjera koje je razmotrilo svih 10 kantonalnih skupština, sumarno. Istina, najveći broj (62%) od ukupno realizovanog, su različiti izvještaji, od kojih je tri četvrtine odbijeno. Što je uobičajeno, za ovdašnje prilike, u situacijama promjene vladajuće većine. Kada se negativni izvještaji o radu javnih preduzeća, ustanova i institucija, koriste za promjenu upravljačke i nadzorne strukture postavljene od prethodne vlasti i postavljanje kadrova nove. Na entitetskom nivou, dominira NS RS, koja je u potpunosti završila proces svog konstituisanja, izabrala delegate za DN PS BiH i VN RS, imenovala Vladu, usvojila Budžet za 2019., te je, polako, počela da se bavi „redovnim aktivnostima“, usvojivši u posmatranom periodu i čitav niz zakona. Dok Parlament FBiH stoji zarobljen, na samom početku procesa konstituisanja, kombinacijom političke blokade, nesposobnosti, nepoštovanja pravne države, nedostatka demokratskog kapaciteta i tolerancije unutar političikih subjekata i nepostojanja sistemskih mehanizama za otklanjanje blokada, zbog čega građani Federacije redovno završavaju kao žrtve političkih igara onih kojima su dali izborni legitimitet. Ništa bolja situacija nego sa Federalnim, nije ni sa državnim parlamentom, koji je u prvih 100 dana od zvaničnog proglašenja izbornih rezultata uspio tek da izabere rukovodstvo Predstavničkog doma.
 
GENERALNO, INSTITUCIJE ZAKONODAVNE VLASTI U BIH, U PRVIH 100 DANA OD OBJAVE ZVANIČNIH REZULTATA IZBORA, BILE SU FOKUSIRANE NA 2 KLJUČNE OBLASTI – S JEDNE STRANE, NA VLASTITO KONSTITUISANJE, A S DRUGE, NA OBEZBJEĐIVANJE NESMETANIH FINANSIJSKIH TOKOVA, VEZANIH ZA BUDŽETE. I to, u postizbornom periodu, nije sporno. Sporna je dužina trajanja tog procesa. Dobra ilustracija zanemarivanja svojih osnovnih Ustavnih obaveza – od kojih je najznačajnija kreiranje i modifikovanje zakonodavnog okvira za funkcionisanje života na određenom području – je činjenica da sve institucije zakonodavne vlasti u BiH imaju višemjesečnu pauzu u realizaciji zakona, u procesu prelaza između stare i nove vlasti. Ta pauza iznosi od dva i po mjeseca, u SBK, do čak 7 mjeseci kako nije donesen nijedan zakon u Kantonu 10. Čak 5 kantonalnih skupština, Predstavnički dom Parlamenta FBiH, NS RS i oba doma državnog parlamenta imaju pauzu veću od 5 mjeseci u usvajanju zakona, na prelazu iz jednog u drugi mandat. 
 
KLJUČNI UZROK KATASTROFALNIH REZULTATA U DRUGOJ POLOVINI 2018. JE U ČINJENICI DA JE PRETHODNA VLAST PRERANO PRESTALA DA RADI (POSLJEDNJE SJEDNICE SKUPŠTINA POSAVSKOG I KANTONA 10, TE PD P FBIH, U PRETHODNOM SAZIVU, ODRŽANE SU JOŠ U 7 MJESECU 2018.), A, S DRUGE STRANE, NOVA VLAST SE PRESPORO KONSTITUIŠE I OSPOSOBLJAVA ZA RAD. Usljed čega se pojavljuje neprihvatljivo veliki vakuum u funkcionisanju institucija, koji se, u pravilu, ignoriše, sve dok ne prouzrokuje ozbiljan problem i potencijalno ogromnu štetu. Kao u situaciji sa Budžetom FBiH za 2019., koju imamo trenutno. Ali, šteta postoji (i to značajna) i u situacijama koje nisu tako dramatične i kad se posljedice ne vide najjasnije – šteta od nerada i nerješavanja nagomilanih problema građana ove zemlje. Onih koji sebi ne mogu dozvoliti luksuz da čekaju do beskonačnosti i koji, za razliku od ovdašnjih političara, kada ne rade, ne primaju ni platu. A pogotovo je sebi sami ne mogu povećati.
 
ZAKONODAVNA AKTIVNOST, U POSMATRANOM PERIODU, IZUZEV U NS RS, BILA JE IZUZETNO SKROMNA. Ostavimo li po strani relativno pristojan broj zakona usvojenih u NSRS (19, od čega 7 u prijedlogu i 12 u nacrtu), sve ostale institucije vlasti zajedno usvojile su tek 11 zakona - 9 u prijedlogu i 2 u nacrtu (pri čemu se većinom radi o zakonima koji su obavezni pratilac pri donošenju budžeta). 4 kantonalne skupštine, PD PS BiH, te, domovi naroda Federalnog i državnog parlamenta, nisu usvojili nijedan zakon, u ovom periodu.
 
NI USVAJANJE ZAKONA, SAMO PO SEBI, NE MORA BITI POZITIVNA STVAR. U posmatranom periodu, na to nas je podsjetila Skupština SBK, koja je, na vanrednoj sjednici, bez prisustva medija i nvo, usvojila Izmjene Zakona o platama i naknadama u organima vlasti SBK, koje omogućavaju povećanje poslaničkih paušala. Sasvim drugi primjer je onaj Skupštine KS, koja je sličan zakon donijela sa suprotnom intencijom – da ukine poslanički paušal profesionalnim poslanicima, koji za svoj poslanički angažman primaju platu. 
Na ovom mjestu podsjetimo da je Skupština ZDK, odlukom poslanika prethodnog saziva, vođenih socijalnom osjetljivošću, jedina skupština u BiH koja je ukinula pravo na profesionalizaciju poslaničkih mandata, odnosno zasnivanje radnog odnosa u Skupštini na osnovu činjenice da ste izabrani poslanik u skupštini. 
 
NI JEDNA INSTITUCIJA ZAKONODAVNE VLASTI U BIH (OD KANTONALNOG, PREKO ENTITETSKOG, DO DRŽAVNOG NIVOA) NIJE DONIJELA SVOJ PROGRAM RADA ZA 2019. GODINU, U POSMATRANOM PERIODU. Podsjetimo i da u većini poslovnika postoji obaveza da se u izradu programa rada uključuju građani i udruženja građana. Međutim, ta se odredba uglavnom zaobilazi, a prijedlozi takve vrste ignorišu. 
 
ZA RAZLIKU OD PROGRAMA RADA, BUDŽET ZA 2019. GODINU JE U 4 KANTONALNE SKUPŠTINE (PK, SBK, HNK I ZHK), TE, U NS RS, USVOJEN PRIJE KRAJA 2018., KAKO TO I PROPISUJU ODREĐENI ZAKONSKI AKTI. Do isteka prvih 100 dana od objave zvaničnih rezultata izbora, usvojen je i Budžet KS (30.01.2019.). Ostali kantoni, kao i državni nivo, finansiraju se na osnovu, pravovremeno usvojenih, odluka o privremenom finansiranju. Što sa Federacijom BiH nije slučaj. Kako je postalo očigledno da se usvajanje budžeta FBiH u svakoj postizbornoj godini pretvara u ozbiljan društveni problem, i sredstvo političkih pritisaka, ucjena i obračuna, „preko leđa“ građana Federacije, krajnje je vrijeme za ozbiljan društveni dijalog (široku javnu raspravu) o uvođenju promjena u način donošenja odluke o privremenom finansiranju, kojim bi se obezbjedilo da normalan život u zemlji ne zavisi od volje političkih lidera, odnosno da se finansijski tokovi u zemlji odvijaju neometano i u situacijama političkih kriza i međustranačkih sukoba ili nesposobnosti da se u razumnom roku konstituiše vlast.
 
POŠTOVANJE PRAVNE DRŽAVE NIJE BAŠ IMANENTNO NAŠIM POLITIČARIMA I INSTITUCIJAMA VLASTI – KRŠE SE ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI, USTAV, IGNORIŠU PRESUDE DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH SUDOVA. Neusvajanje programa rada na vrijeme, od strane kantonalnih skupština, kršenje je odredbi vlastitog poslovnika o radu. A slično je i sa obavezom odgovaranja na poslanička pitanja, u propisanom roku. Neusvajanje Budžeta u propisanom roku, kršenje je Zakona. I ovo je vrlo raširena pojava, u BiH, koja ukazuje na manjak odgovornosti institucija vlasti. Kršenje Ustava i odluka Ustavnog suda, takođe nije nesvojstveno zakonodavnim institucijama vlasti u BiH. Ovdje napomenimo da još uvijek nije implementirana presuda koja se tiče konstitutivnosti srpskog naroda u HNK i PK. A krše se i odluke međunarodnih sudova – 10. godinu za redom se neimplementira presuda Evropskog suda za ljudska prava, koji je utvrdio da se građani BiH diskriminiraju na nacionalnoj osnovi. Na žalost, umjesto bezuslovne i hitne implementacije presude Suda iz Strazbura, ovdašnji političari rade na produbljivanju segregacije i kršenja individualnih ljudskih prava, insistirajući na rješenjima nespojivim sa Evropskim civilizacijskim vrijednostima, kojima, deklarativno, streme. Kao što su, u više navrata, konstatovali različiti predstavnici EU, ovdašnji političari žele da se EU prilagodi bosanskohercegovačim, odnosno, standardima tih političara, umjesto da bude obrnuto. Sto svo njihovo zalaganje za EU integracije razotkriva kao običnu floskulu.
 
U PROCESIMA GENERISANJA NERAVNOPRAVNOSTI, PO RAZLIČITIM OSNOVAMA, I RUŠENJA PRAVNE DRŽAVE, OD STRANE OVDAŠNJE VLASTI, POSEBNO IZDVAJAMO KONTINUIRANO IGNORISANJE ZAKONA O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA U BiH.  Rodno neuravnoteženi parlamenti, u kontinuitetu, imenuju iste takve vlade, čime krše Zakon o ravnopravnosti polova. Nijedna vlada imenovana u prethodnom mandatu nije ispunjavala propis da zastupljenost manje zastupljenog pola u vladi ne smije biti ispod 40%, jer se sve ostalo smatra diskriminacijom. Naprotiv, dvije – vlade HNK i ZDK – nisu imale nijednu ženu u svom sastavu. Zakon nije ispoštovan ni pri imenovanju dosad imenovanane 4 kantonalne vlade (USK, PK, ZHK i KS), ni pri imenovanju Vlade RS (koja se, povećanjem broja sa dosadašnjih 4 na 6, jedina,, „na korak“, približila ispunjenju Zakonom propisanog minimuma).
Dodatnu zabrinutost, u kontekstu rodne ravnopravnosti u institucijama izvršne vlasti, izaziva činjenica da na promjenu u ovom kontekstu nije uticalo ni osjetno povećanje broja žena u kantonalnim skupštinama, nakon posljednjih izbora. Naime, dok je broj žena na entitetskom nivou ostao isti, na državnom se dodatno smanjio, na kantonalnom je došlo do rasta od čak 41% (sa 55 u prethodnom periodu, na 96 poslanica, kao rezultatom izbora 2018. godine). No, to se, kao što smo naveli, na dosad imenovane vlade nije odrazilo. 
ZA KRAJ... Na početku novog saziva vlasti zemlji je, definitivno, potreban optimizam. Ali da bi ga građani osjetili, moraju vidjeti drugačiji odnos vlasti prema svojim obavezama i građanima od dosadašnjeg, drugačiju retoriku, kompetentne ljude na odgovornim mjestima, posvećen rad na rješavanju stvarnih problema građana. Moraju vidjeti servis u svojoj službi a ne bahate i nezainteresovane vladare. Moraju vidjeti brzu uspostavu vlasti u punom kapacitetu i sa bar minimalnim zajedničkim programskim okvirom koalicionih partnera, da bi ta vlast, uopšte imala smisla. Moraju vidjeti da su stranke i njihovi lideri nešto naučili iz prošlosti. Moraju vidjeti promjene. Umjesto nastavka stare prakse, s čime smo, nažalost, suočeni već na startu.
I iako je situacija krajnje alarmantna, političari, fokusirani na vlastitu sudbinu i borbu za vlast, ne pokazuju nikakvu svijest o ozbiljnosti drame kroz koju zemlja prolazi.  
U međuvremenu, mladi i radnosposobni ljudi više i ne protestvuju, nego svoju zgroženost ovdašnjom politikom i životnim okvirom za koji je ona odgovorna, iskazuju masovnim napuštanjem zemlje.
Što bolje od ičeg drugog govori o ovdašnjim politikama i političarima. I njihovoj vlasti. I budućnosti ove zemlje, ako vrlo brzo ne dođe do ozbiljne promjene.
 
naslov

Ana Lučić
Koordinator za odnose s medijima

e-mailana at ccibh dot org
telefon055 222 111
adresaKarađorđeva 8, Bijeljina