I priroda ostavljena na milost i nemilost neodgovornih ministara

Sistemska zaštita i briga za okoliš u BiH praktično i ne postoji. Gdjegod da se okrenemo u prilici smo vidjeti velike količine smeća koje ugrožavaju zdravlje i živote ljudi i stvaraju sliku zapuštene zemlje. Rijekama plutaju plastične boce, kese, limenke i ostali otpad. Često i u krošnjama drveća vidimo plastične kese koje naleti vjetra donesu sa nekih od bezbroj divljih deponija.  

Prošle godine, milioni kubika smeća prijetili su da probiju branu na Vrbasu i preplave Banja Luku. Početkom ove godine, Mostaru i drugim gradovima nizvodno od hidroelektrane Neretva također su prijetile gomile ambalažnog otpada nagomilanog u koritu Neretve. I konačno, prije nekoliko dana se desio slučaj Konjic. Mještani brojnih konjičkih naselja su suočeni sa ekološkom katastrofom, nesnosnim smradom, štetom na poljoprivrednim zemljištima iz samo jednog razloga – NEODGOVORNOST  Federalnog ministra za zaštitu okoliša.

Ministarstvo za zaštitu okoliša Federacije BiH, na čelu sa ministrom Nevenkom Hercegom, i sedam godina nakon usvajanja niza okolišnih zakona, odbija donijeti Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu. Ministar Herceg uporno odbija da upravljanje ambalažnim otpadom učini efikasnim i ekonomičnim i da otvori vrata brojnim razvojnim projektima u ovoj oblasti.

Umjesto da BiH prati razvijene zemlje svijeta koje konstantno donose strategije i načine kako da otpad iskoriste kao sirovinu, građane BiH neodgovorni pojedinci i dalje obmanjuju pričama o nemogućnosti provedbe bilo čega što ima smisla i što donosi napredak i kvalitetniji život.  

Umjesto toga, isti neodgovorni pojedinci dozvoljavaju da se milioni proizvoda upakovnih u plastičnu ambalažu uvoze u našu zemlju bez adekvatnih politika zbrinjavanja tog, naposljetku, ambalažnog otpada.