12.01.2012

DA LI JE BIH DRŽAVA NJENIH GRAĐANA ILI NJENIH STRANAKA?

Centri civilnih inicijativa (CCI), povodom posljednjih stranačkih dogovora o raspodjeli mjesta u državnim institucijama, izražavaju krajnju zabrinutost zbog otvorenih pokušaja političkih stranaka da, s jedne strane, u potpunosti zagospodare radnim mjestima u ovoj zemlji, prije svega onim rukovodećim, a s druge strane, da ugroze ionako minimalne i teško ostvarene pomake u demokratizaciji zemlje, stavljanjem pod svoju kontrolu tijela, za čije je ostvarivanje njihove društvene uloge nužna politička nezavisnost. 

Umjesto širenja demokratije i jačanja pravne države, u kojoj će znanje i sposobnost biti presudni pri nečijem zapošljavanju i napredovanju, a politika se maknuti iz svih sfera u kojoj njeno prisustvo nije neophodno, BiH sve više tone ka partiokratskom obliku vladavine, u kome su obesmišljene i agencije za zapošljavanje i državnu službu ali i sam parlament, kao projektovano najviše zakonodavno tijelo.  

Čemu služe parlamenti, njihove komisije i poslanici, ako će o svemu odlučivati stranački lideri? Čemu služe konkursi i agencije, ako o zapošljavanju odlučuje stranačka i nacionalna pripadnost?  

Centri civilnih inicijativa shvataju potrebu postojanja određenog broja tzv. „političkih” funkcija, odnosno onih mjesta čiji se čelnici mijenjaju sa izborima i promjenama vlasti. Ali taj broj mora biti ograničen, precizan i zaštićen od slobodnog proširivanja i daljnje politizacije.

Zato zahtijevamo da se provede široka javna rasprava, a onda i zakonom precizno reguliše, koliko ih je i koje su to tačno pozicije koje su „političke”. Što će osigurati da vlast ne degradira funkciju i institucije za čije je vršenje projektovane društvene uloge nužna politička nezavisnost i nepristrasnost. I, s druge strane, osigurati da se na sva druga radna mjesta u državi ljude zapošljava na osnovu znanja, sposobnosti i rezultata, a ne na osnovu političke podobnosti, veza i učinjenih ili očekivanih usluga.

Građani ove zemlje trebaju demokratiju i pravnu državu, a ne stranačku autokratiju, u kojoj će sve, ali baš sve, biti pod kontrolom vladajućih oligarhija i u kojoj će demokratija i prava građana biti svedeni na minimum, a stranačka pripadnost uslov za ostvarenje elementarnih prava čovjeka, prije svega prava na rad.