03.08.2012

Rezultati monitorina Skupštine i Vlade TK za prvih 6 mjeseci 2012.g. REKONSTRUISATI JE TREBALO KOMPLETNU VLADU

Rezultati rada Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona, u prvih 6 mjeseci 2012. godine, u sjeni su izvršenih promjena parlamentarne većine i rekonstrukcije Vlade.

S obzirom na statističke pokazatelje o kvalitetu života u Kantonu, daljem rastu enormne nezaposlenosti, smanjivanju broja radnih mjesta (u posljednjih nekoliko mjeseci otpušteno je oko 3000 ljudi), evidentnom padu standarda, teško da je promjena vlasti, u principu, nešto što bi trebalo doživjeti dramatično. Naprotiv.

No, problem je što promjena, kojoj smo bili svjedoci, na kraju prvog polugodišta 2012. godine, nije uzrokovana lošim rezultatima rada vlasti i iz toga proizašloj svijesti o potrebi hitnog zaokreta, nego je kantonalna vladajuća koalicija pala kao kolateralna žrtva stranačkih sukoba na vrhu. Koji su, prenešeni na kantonalni nivo i imali nekoliko ozbiljnih posljedica.

NAČIN NA KOJI JE SMJENA IZVEDENA JE U NESKLADU SA DEMOKRATSKIM STANDARDIMA. Nepotrebnom žurbom, sve ono što se moglo bez problema provesti u redovnom postupku, provedeno je svojevrsnim nasiljem nad procedurama i vrijeđanjem ljudskog dostojanstva.

Nova parlamentarna većina, koju čine SDP, SBB i NSRZB, organizovala je smjenu starih i imenovanje novih ministara bez sjednica Kolegija Skupštine, sazivanjem hitnih sjednica Skupštine, tretirajući nastalu situaciju kao elementranu nepogodu.  

DO JUČE „DOBRI MINISTRI” PREKO NOĆI SU POSTALI „KOČNIČARI REFORMSKIH PROCESA”. U obrazloženju premijera Čauševića kao razlozi smjene SDA-ovih ministara navedeni su „sporo provođenje reformi i promjena odnosno nefunkcionisanje koalicionih vlasti na odgovarajućim nivoima, i slabosti u izvršavanju osnovnih funkcija iz nadležnosti Tuzlanskog kantona“. Bukvalno istovremeno, Premijer daje i proturječnu izjavu, u kojoj Vladu TK naziva najboljom u Federaciji BiH, a bivše ministre časnim ljudima koji su radili dobro dok su bili u Vladi.

Dodatno, par mjeseci ranije Izvještaj o radu Vlade TK za 2011. g. je prihvaćen u Skupštini bez ijednog glasa protiv, što znači da su i pozicija i opozicija izrazili zadovoljstvo radom Vlade. Centri civilnih inicijativa, da podsjetimo, nisu. Prije svega zato što su izostali konkretni rezultati, u poboljšanju života građana Kantona. No, bez obzira na to, simptomatično je i poražavajuće za građane kantona, da im vlast funkcioniše na daljinskom upravljaču i da ne drži ni do vlastitog mišljenja ni do interesa svojih građana, u sprovođenju stranačkih naredbi sa vrha.

VLADU JE TREBALO REKONSTRUISATI IZ TEMELJA. CCI je, dakle, još krajem prošle godine, upozorio na loše rezultate Vlade u ostvarivanju mandatnih ciljeva. Sam Premijer je konstatovao zastoj u reformskim procesima, a prilikom imenovanja, u ekspozeu, najavio da će se efikasnost rada kantonalne uprave mjeriti kroz njen doprinos rastu zaposlenosti, GDP-a, investicija, izvoza i boljeg standarda građana. Kako ni jedan od navedenih pokazetalja ni nakon pola godine rada Vlade u 2012. g. nije doživio rast, za Vladu Tuzlanskog kantona može se reći da je pala na testu efikasnosti, koji je sama postavila. Pa su se promjene u Vladi nametale kao podrazumijevajuća potreba. Ali se one, da bi apsurd bio potpun, ne bi desile da nije bilo sukoba na vrhu i naloga za promjenom koalicionih partnera. S druge strane, smjene u Vladi TK zaustavile su se na izbacivanju kadrova iz SDA, umjesto da se izvrši temeljna analiza rezultata svih ministarstava i sprovede temeljna rekonstrukcija Vlade. Promjene u Vladi, koje su bile (i još uvijek su) vrlo potrebne, nisu, naime, slijedile interese Kantona i njegovih građana, nego naloge i interese stranačkih centrala. Pa su tako, između ostalog smijenjeni i neki ministri sa odličnim rezultatima, a u foteljama ostali oni u čijim su resorima upravo najveći reformski zastoji, na koje je upozorio Premijer.

VLADAJUĆA KOALICIJA U SKUPŠTINI JE DO SMJENE RADILA STABILNO. Sve do iznenadnog pokretanja inicijative za prekompoziciju vlasti, vladajuća koalicija u TK je radila stabilno. Mjere su na Vladi usvajane jednoglasno i bez preglasavanja, a na sjednicama Skupštine  su podržane, odnosno, nije bilo neusvojenih niti skinutih sa dnevnog reda.

Zanimljivost je da je, nakon prekompozicije vlasti, 4 mjere koje su koncenzusom donešene od strane Vlade u starom sazivu, Skupština odbila. Poslanici stranaka  SDP i NSRZB nisu podržali dokumente koje su prethodno na Vladi usvojeni od ministara iz istih stranaka.

RADILO SE DOSTA, ALI VRLO MALO NA ONOM ŠTO JE NAJZNAČAJNIJE. Porast realizacije planiranih aktivnosti Vlade sa 75% iz I kvartala, na 85% u drugom kvartalu je prekinut rekonstrukcijom Vlade. Vlada Tuzlanskog kantona je  u polugodišnjem periodu rada utvrdila ukupno 18 zakona i dostigla  do sada najjaču dinamiku donošenja zakona. Skupština ju je u tome pratila.

Međutim i dalje smo suočeni sa upadljivim manjkom razvojnih zakona i sa neimplementacijom usvojenih strategija. Što, sa nepostojanjem rješenja za privlačenje investicija (a to je možda najozbiljniji problem ovog kantona, na kome, stiče se utisak, niko ozbiljno ne radi), dovodi do daljeg pogoršavanja ionako krajnje teške ekonomsko-socijalne situacije na Kantonu.

VLAST NIJE FUNKCIONISLA PO VERTIKALI NI PRIJE REKONSTRUKCIJE. Sporost u donošenju i izmjenama Zakona o šumama, Zakona o socijalnoj zaštiti, Zakona o radu, Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o vođenju stečaja, Zakona o raspodjeli javnih prihoda, imaju veoma teške posljedice kako za kantone kao institucije tako i za građane (stečaji traju beskonačno, veliki broj zaposlnih “na crno“ je prijavljeno na biro samo zbog zdravstvene zaštite, neujednačena socijalna prava,...). Od Federale vlasti ne dolaze objašnjenja razloga nedonošenja ovih mjera, odnosno prema kantonima se ne upućuje jasna informacija da li je u pitanju politička blokada ili birokratska tromost i neshvatanje hitnosti donošenja. Trenutno stanje u vlasti na nivou entiteta i BiH nakon prekompozicije ne daje nadu da će se stanje u skorijoj budućnost, po ovom pitanju, promijeniti nabolje, zbog čega će kantoni raditi “ostrvski”. TK je, tako, donio svoj zakon o šumama, iako to, po Ustavu, nema pravo, ali je kantonalna vlast odlucila na taj način privremeno premostiti pravni vakuum, nastao nedonošenjem zakona na Federalnom nivou.

KRAJNJE SKROMAN OBIM PLANIRANIH OBAVEZA NIJE REALIZOVAN OD STRANE DVIJE TREĆINE MINISTARSTAVA. Samo 4 ministra su ispunila sve programirane obaveze za šestomječni period (Ministarstvo unutrašnjih poslova - Bego Gutić - SDA ,  Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak - Sead Hasić - SDP, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštitu okolice - Senija Bubić - SDA, Ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja - Aziz Čačković - SDP). Ispunjenja planiranih obaveza ostalih 8 ministarstava su se kretala od 50 do 90%. Dakle, dvije trećine ministarstava nisu ispunile programske obaveze ni pored vrlo niskog nivoa planiranih aktivnosti. Niskim obimom planiranja i realizacije mjera, pojedina ministarstva kao da nam ukazuju na besmislenost svoga postojanja.

U SKUPŠTINI I DALJE IMA ONIH KOJI NE PROGOVARAJU. Dva poslanika Skupštine TK (Dženita Hrvić, Suada Mujčinović) u 2012. g nisu imali ni jedan izlazak za Skupštinsku govornicu. Dženita Hrvić (SDA) je, pritom, jedini poslanik koji od početka mandata nije imao nikakvu poslaničku aktivnost.

I REKONSTRUKCIJA VLASTI KOŠTA. Rekonstrukcija, vlasti pored ostalih imala i materijalne reprekusije koje su se ogledale u probijanja budžetskih stavki namijenjenih za rad Skupštine. Glavni nepredviđeni troškovi su nastali zbog organizovanja dvije hitne sjednice Skupštine (42.900 KM), povećanog broja sjednica radnih tijela i plata smijenjenih ministara. Ukoliko bi ovo pravo iskoristila samo 2 ministra koji su podnijeli zahtjev procjenjuje se da bi troškovi rekonstrukcije Vlasti poreske obveznike  na godišnjem nivou koštali preko 150.000 KM.

ZA AKCIONI PLAN ZAPOŠLJAVANJA I NOVA RADNA MJESTA NOVACA I DALJE NEMA, A EVENTUALNA SREDSTVA MMF-A ĆE BITI USMJERENA ZA ZATVARANJE BUDŽETSKIH RUPA. Zbog neobezbjeđenih budžetskih sredstava u 2012. g. se neće donijeti Zakon o poticajima u privredi i Akcioni plan zapošljavanja, a već je najavljeno da će kreditna sredstva MMF-a ukoliko se i dobiju biti usmjerena za pokrivanje deficita iz ranijih godina stvorenog kroz neumjerenu  javnu potrošnju, a ne u zapošljavanje.