01.08.2013

Izvješće o monitoringu rada Vlade i Skupštine Kantona 10 za prvo polugodište 2013. godine Efikasnost i efektivnost kantonalnih vlasti u prvom polugodištu 2013.godine, kao uostalom i do sada, nisu bile proporcionalne broju nagomilanih problema u Kanto

Rad Vlade i Skupštine u prvom polugodištu 2013.godine, pored posvemašnje gospodarske krize i brojnih nagomilanih problema u Kantonu, koji su donekle akcentirani kroz dvije tematske sjednice Skupštine o stanju u gospodarstvu i zdravstvu (da pobrojimo samo neke: propadanje brojnih javnih, ali i privatiziranih poduzeća, stalni porast nezaposlenosti, pad zaposlenosti, kontinuirani negativni prirodni priraštaj, zdravstvo opterećeno milijunskim dugovima, nedostatak liječnika specijalista, nesrazmjer između raspoloživih sredstava i zagarantiranih prava u zdravstvenom sustavu, loša opremljenost zdravstvenih institucija itd.), dodatno je bio opterećen i neslogom među koalicijskim partnerima. Ovo je ujedno bio i jedan od razloga zbog kojih aktualna izvršna vlast nije uspjela pravovremeno odgovoriti na potrebe građana ovog Kantona, te zajedno sa Skupštinom intenzivno raditi na kreiranju pozitivnog gospodarskog okruženja i stvaranju nužnih preduvjeta za privlačenje investicija iz privatnog sektora. Na žalost, efikasnost i efektivnost kantonalnih vlasti u prvom polugodištu 2013.godine, kao i do sada, nisu bile proporcionalne broju nagomilanih problema.

Vlada Kantona 10 je u prvom polugodištu održala ukupno 11 sjednica, na kojima su članovi Vlade, sumarno, zasjedali nešto manje od 4 osmosatna radna dana. Od ukupno 147 razmatranih mjera na sjednicama Vlade u prvom polugodištu  tekuće godine, najveći broj realiziranih mjera se ponovno odnosi na odluke (cca. 30%), koje se uglavnom tiču kadrovske politike ili operacionalizacije proračunskih sredstava. Zakoni (njih 9) čine tek oko 6% realiziranih mjera na sjednicama Vlade, a tek za 4 zakona je parlamentarna procedura u potpunosti završena.

Ujedno, iako su sva ministarstva već u prvom kvartalu na Vladu dostavila svoje programe rada za 2013.godinu, Vlada u izvještajnom razdoblju nije uspjela pripremiti i Skupštini dostaviti integralni tekst Programa rada Vlade za 2013.godinu, čime je ponovno prekršila Poslovnik o radu.

Prekršen je i Zakon o proračunima u FBiH jer Vlada također nije na vrijeme uspjela izraditi prijedlog Proračuna Kantona 10 za 2013.godinu, te ga uputiti Skupštini na usvajanje prije isteka Odluke o privremenom financiranju za prva tri mjeseca 2013.godine. Proračun Kantona 10 je iz tog razloga usvojen tek 45 dana nakon isteka Odluke o privremenom financiranju, a gotovo ništa od predloženog od strane zastupnika nije uzeto u obzir od strane Vlade prilikom izrade prijedloga Proračuna. Od ukupno 29 Amandmana koji su pristigli na prijedlog Proračuna i Zakon o njegovu izvršenju, Vlada je djelimično prihvatila jedan, a Skupština je prihvatila 2. Da je Vlada ponovno podbacila u svom odnosu prema Skupštini, govori nam i podatak da Vlada i njene institucije nisu pružile odgovor na 65% zastupničkih pitanja, čime Vlada još jednom pokazuje „ignorantski“ odnos spram Skupštine koja ju je izabrala i kojoj je odgovorna za svoj rad.

Skupština je Vladi zamjerila puko „odrađivanje“ posla, te „zadovoljenje forme“ nakon dostavljanja dugo iščekivanih 29 Vladinih mjera za poboljšanje stanja u gospodarstvu. Najveći broj zastupničkih zamjerki se odnosio na generaliziranje navedenih mjera, te nedefiniranje nositelja aktivnosti, kao ni rokova za njihovo izvršenje, bez ikakvog konkretnog pokušaja da se zaista sustavno pristupi rješavanju nagomilanih problema u gospodarstvu.

Međutim, umjesto stalnih zasjedanja na kojima bi se razmatrala sva gore navedena i brojna druga goruća pitanja i problemi građana Kantona 10, Skupština Kantona 10 je u 2013.godinu ušla jednako sporo kao i prethodne dvije godine.

Za 6 mjeseci i oko 30 sati rada na 6 sjednica od kojih je trećina bila tematska, a jedna redovna čak i nije završena, Skupština je usvojila tek 22 mjere. Od 9 zakona koje je Vlada uputila u skupštinsku proceduru, Skupština je u izvještajnom razdoblju razmatrala 7 zakona. Za 4 zakona je parlamentarna procedura u potpunosti završena usvajanjem istih (radi se o Zakonu o izvršenju Proračuna Kantona 10 za 2013.godinu; Zakonu o sigurnosti prometa na cestama Kantona 10; Zakonu o oružju i streljivu Kantona 10; Zakonu o sudskim pristojbama Kantona 10) dok je za 3, i to ključna zakona, (Zakon o zdravstvenoj zaštiti Kantona 10; Zakon o državnim službenicima i namještenicima u Kantonu 10; Zakon o šumama Kantona 10) procedura još uvijek u tijeku.

Baš kao i Vlada, i Skupština je ponovno prekršila obveze iz vlastitog Poslovnika o radu. Naime, među usvojenim mjerama se ponovno nije našao Program rada Skupštine, iako je krajem 2012.godine najavljeno da je Program rada Skupštine „u fazi izrade“, te da će se o istom raspravljati na prvoj redovnoj sjednici  u 2013.godini. Kontinuirano nedonošenje ovog temeljnog dokumenta, još jednom dokazuje da ovaj saziv Skupštine radi nepripremljeno, te nema jasnu viziju o svom radu i želju da istu vrednuje na godišnjoj razini, a kamoli tromjesečno kako je to propisano Poslovnikom. 

Kada je riječ o zastupničkim pitanjima i inicijativama, 10 zastupnika je ukupno postavilo 27 pitanja, pokrenute su i 3 inicijative od strane 3 zastupnika, od kojih  je jedna prihvaćena od strane kolegija Skupštine, a na dvije nije odgovoreno od strane Vlade. Dvoje zastupnika se niti jednom nije javilo za riječ na sjednicama Skupštine od kada su preuzeli zastupničku funkciju.

Jedina „svijetla točka“ u radu Skupštine, iako je i ona zasjenjena ukupnim skromnim rezultatima najvišeg zakonodavnog tijela u Kantonu 10, ogleda se u radu radnih tijela Skupštine, od kojih je u prvom polugodištu zasjedalo ukupno 7 (58%), te je održano 18 sjednica, na kojima je realizirano 57 točaka dnevnog reda i razmatrano 46 mjera, što je gotovo dvostruko više nego u cijeloj 2012.godini.

Prema posljednjem istraživanju europske statističke službe Eurostat, BiH je najsiromašnija zemlja u Europi, kao i država s najnižim životnim standardom i sa BDP-om, koji je 72 posto ispod europskog prosjeka. A ukoliko uzmemo u obzir samo podatak da je minimalna mirovina u FBiH od 310 KM jedva dostatna za podmirenje oko šestine sindikalne potrošačke košarice, jasno je kako u BiH pa tako i u Kantonu 10 “golo” preživljavanje predstavlja vještinu, koju su samo rijetki građani uspješno svladali. Naprotiv, većina građana, a osobito umirovljenici sa najnižom mirovinom, te nezaposleni, jedva spajaju kraj s krajem.

Stoga se s pravom možemo zapitati, je li se građanima za ovakve skromne rezultate rada zaista isplatila „investicija“ od oko 251.160 KM (neto) zastupnicima i 163.800 KM (neto) članovima Vlade, i to samo na ime plaća i drugih naknada?