12.08.2013

LOŠI REZULTATI RADA PSBIH I VMBIH U I POLUGODIŠTU 2013. GODINE SU, IZMEĐU OSTALOG, UZROKOVANI I NEDOSTATKOM SAMOKRITIČNOSTI I NESPREMNOSTI NA PRIZNANJE VLASTITE ODGOVORNOSTI ZA KATASTROFALNO STANJE U ZEMLJI

Prvo polugodište 2013. godine obilježeno je dostojanstvenim protestima građana BiH protiv nerada i opstrukcija unutar državne vlasti, zbog kojih građani ove zemlje već godinama ispaštaju. S druge strane, proteste građana parlamentarci su iskoristili za pokazivanje krajnje nesamokritičnosti i neprihvaćanja vlastite (su)odgovornosti za katastrofalno stanje u zemlji, već im je takav razvoj događaja poslužio kao izgovor za još veći nerad, što su jasno pokazali svojim nedolaskom na posao čitav mjesec dana, a sada se, od svega toga, dodatno odmaraju na kolektivnom godišnjem odmoru.

Parlamentarna skupština BiH je dvije godine radila bez usvojenih orijentacijskih planova rada (2011. i 2012.), dok je program rada za 2013. usvojen uz znatno kašnjenje. U pogledu zakonodavnih aktivnosti, Parlamentarna skupština je u prvih šest mjeseci 2013. godine usvojila 12 zakonskih prijedloga, a odbila 8 zakona, pa tako nije realizirala niti 1/5 vlastitog godišnjeg plana, dok je rad PSBiH u I polugodištu tekuće, 2013. godine u odnosu na isto razdoblje 2009. godine bio skoro tri puta lošiji, obzirom da je u razdoblju od 01.01. - 30.06.2009. godine, PS BiH usvojila 33 zakona (21 više od aktualnog saziva). Ukoliko Parlament BiH nastavi raditi ovim tempom do kraja 2013. godine, vrlo je izvijesno, neće uspjeti realizirati niti 1/3 zakonodavnih aktivnosti iz svog ovogodišnjeg programa rada.

Iako sve relevantne institucije kontinuirao upozoravaju da vlasti naše zemlje trebaju što prije (a već davno su trebale...) usvojiti ''Program integriranja BiH u EU'', strateški važan dokument na europskom putu BiH, koji bi jasno definirao tko, kada i što radi na tom putu, te tko preuzma odgovornost za sve segmente istoga, a prije svega, učinkovitu koordinaciju svih aktivnosti između državnih i entitetskih institucija i Distrikta Brčko, on još uvijek, nije kreiran i usuglašen, niti je usvojen u Parlamentu BiH.

I skoro 4. godine od donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu ''Sejdić-Finci'', kojom je utvrđeno da BiH vrši diskriminaciju velikog broja svojih građana, ista je i dalje prisutna i odnosi se na sve građane BiH, koji nisu pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda i koji se žele kandidirati na izborima za člana Predsjedništva BiH ili izaslanika/delegata u Domu naroda PSBiH. Dom naroda PSBiH, dakle, i dalje funkcionira kao institucija u kojoj se krše temeljna ljudska prava građana, a da njegovi članovi ne pokazuju ozbiljnu zabrinutost, ili barem nelagodu, zbog toga.

Ured za reviziju institucija BiH je izrazio mišlјenje sa rezervom, uz isticanje predmeta, za Parlamentarnu skupštinu BiH za 2012. godinu, istaknuvši da izdaci koji se odnose na mjesečni paušal, korištenje osobnih vozila za posjet obitelji i dolaske na sjednice, dnevnice vozačima i reprezentacija, nisu uređeni na transparentan način, niti su potkrijeplјeni odgovarajućom dokumentacijom na temelju koje se može utvrditi namjensko trošenje sredstava za navedene svrhe. Također, troškovi realizirani na teret sredstava klubova nisu potkrijeplјeni odgovarajućom dokumentacijom, na temelju koje se može utvrditi namjena i opravdanost nastanka troška i usklađenost sa internom odlukom o načinu i kriterijima za raspodjelu sredstava za rad zastupničkih klubova i zastupnika.

Zakoni usvojeni u PSBiH, iako su nešto "jefitiniji" nego u I kvartalu tekuće godine, i dalje su najskuplji u regiji, jer ukoliko povežemo prosječna primanja bh. parlamentaraca u prvih 6. mjeseci 2013. godine, te broj usvojenih zakona i održanih sjednica, može se zaključiti da je jedna plenarna sjednica koštala građane ove zemlje cca 115.000 KM, a jedan usvojeni zakon 144.000 KM. Inače, 24 zastupnika/delegata PSBiH su, pored iznimno visokih plaća, ostvarili i dodatna mjesečna primanja u iznosima većim od 1,5 prosječne plaće u BiH, po osnovu naknade za posjetu porodici, koja je, u zavisnosti od dužine puta do mjesta prebivališta, kod pojedinih zastupnika iznosila preko 1.400,00 KM.

Vijeće ministara realizovalo je samo 52% zadataka, koji su po Programu rada trebali biti urađeni u prvoj polovini 2013. godine – 170 od 326 planiranih mjera.  Po isteku juna mjeseca 2013. godine, utvrđeno je svega 9 zakona iz ovogodišnjeg zakonodavnog plana, među kojima niti jedan od planiranih temeljnih zakona (izmjene i dopune već postojećih zakona). Pritom, među nerealizovanim, a planiranim zakonima za prvu polovinu godine nalazi se čak 15 temeljnih. Dakle, utvrđeno je samo 13% godišnjeg zakonodavnog plana.  Pored 9 planiranih Vijeće ministara je u analiziranom periodu utvrdilo 8 van plana, čime dolazimo do preskromnog rezultata od svega 17 utvrđenih zakona za 6 mjeseci.

Niti jedno ministarstvo nije u potpunosti realizovalo svoj polugodišnji program rada, dok 4 ministarstva (Ministarstvo pravde, Ministarstvo prometa i komunikacija, Ministarstvo odbrane i Ministarstvo vanjskih poslova) nisu po isteku 30.06. realizovala niti 50% od plana za prvih 6 mjeseci tekuće godine. 

Polugodišnji rezultat najlošije je ostvaranje u posljednjih 7 godina, posebno po pitanju realizacije mjera koja su od izrazitog značaja za rješavanje "gorućih" problema građana, poput korupcije, nezaposlenosti, ekstremnog siromaštva, manjka stranih investicija itd. A poređenja sa susjedima su i dalje deprimirajuća, jer Vijeće ministara i dalje manje zasjeda u poređenju sa vladama naših susjeda, te usvaja daleko manje zakona. Na primjer u prvoj polovini 2013. godine, Vlada Crne Gore utvrdila je 22 zakona više od Vijeća ministara BiH, Srbije 36 zakona više, a Hrvatske skoro 11 puta(!) više. Isto tako, dok je Vijeće ministara za pola godine usvojilo svega dvije strategije, Vlada Srbije je usvojila 6, Vlada Crne Gore 9, dok je najveći broj strategija u analiziranom periodu usvojila Vlada Hrvatske, 13.

Parlamentarna skupština BiH i dalje funkcioniše kao tijelo koje se odreklo svoje ključne uloge, koju ima u sistemu parlamentarne demokratije. Iracionalnost ovdašnjih političara je dostigla taj stepen da građani BiH ostaju bez višemilionske pomoći, koja im se upućuje iz evropskih fondova i koja im je prijeko potrebna. Odbijanje, recimo, doniranih sredstva namijenjenih razvoju poljoprivrede, i to u ovakvoj situaciji, naprosto je zapanjujuće. A dosad suspendovane donacije tek su ''kap u moru'' sredstava, koja su mogla ili koja bi mogla doći u BiH. Ipak, zbog nerazumnosti ovdašnje politike, neće.

A u svijetlu činjenice da je 01.07.2013. godine, Republika Hrvatska postala 28. punopravna članica Evropske unije, podsjećamo da je prije 10 godina Bosna i Hercegovina dobila tzv. ''Studiju izvodljivosti'', dok je Hrvatska tu svoju obavezu ispunila tri godine ranije. Hipotetički gledano, da su od tada naše vlasti samo pratile tempo susjedne Hrvatske, Bosna i Hercegovina je mogla 2016. godine postati punopravna članica Evropske unije. Imajući u vidu iskustvo drugih zemalja u regiji, možemo konstatovati da je stav EU jednostavan i u svojoj suštini krajnje pošten: ko više radi, ko prihvata više zakona i dugih evropskih standarda, taj je bliži i evropskoj porodici. Dakle, za svoje zaostajanje i ''propadanje'' možemo optužiti samo sebe. I postaviti pitanje: Hoće li i kada naši političari konačno početi raditi u interesu građana zemlje koju vode, čiji su građani sve siromašniji, a oni sve bogatiji!!!