05.08.2014

CCI napravio analizu “Poplave u BiH – Elementarne nepogode i/ili institucionalna neefikasnost” STANJE ZABRINJAVAJUĆE PO RAZLIČITIM PARAMETRIMA, ŽRTVE MAJSKE KATASTROFE JOŠ UVIJEK ELEMENTARNO NEZBRINUTE, A VLAST UMJESTO DA NAPORNO RADI NA RJEŠAV

BiH je, još uvijek, tek na početku sanacije posljedica teške katastrofe koja je pogodila zemlju sredinom maja ove godine. Katastrofe koja je uzrokovana koliko prirodnim nepogodama toliko i nahatom ljudskog faktora, odnosno neodgovornim, rizičnim, kratkovidim ponašanjem vlasti. Koja i nakon nesreće nastavlja da reaguje sporo i neadekvatno.

Centri civilnih inicijativa, vodeći se premisom da je za sigurno društvo potrebno raditi na smanjenju rizika od katastrofa, kroz prevenciju, kao i na podizanju svijesti i kulture sigurnog ponašanja, kreirali su analitički dokument  „Poplave u BiH – Elementarne nepogode i/ili institucionalna neefikasnost“, kojim žele ukazati na postojeće stanje u sistemu, na (ne)sposobnost države da se nosi sa katastrofama, propuste i na mjere koje je potrebno preduzeti, u ovom segmentu, ali još više - potaknuti javnu raspravu o spremnosti BiH da adekvatno reaguje na različite vrste katastrofa. Kako prirodnih, tako i onih uzrokovanih od strane čovjeka. Jer su poplave tek jedna od nesreća koje periodično pogađaju našu zemlju i jer je nužno uspostaviti efikasan sistem prevencije, kojim bi se rizik od katastrofa sveo na minimum, a efikasnost u reagovanju u kritičnim situacijama i otklanjanju posljedica digli na maksimum.

Trenutno stanje, u kome vlast kontinuirano reaguje tek na posljedice, pri čemu se više trudi da stvori utisak da nešto radi a manje da zaista radi, je neprihvatljivo.

Analiza koju su proveli CCI pokazuje kako je evidentno da sadašnji sistem zaštite i spašavanja ne može kvalitetno odgovoriti potrebama građana Bosne i Hercegovine i da u slučaju prirodnih i drugih nesreća, ne pruža sigurnost kako za živote stanovništva, tako ni za njihova dobra.

U Bosni i Hercegovini se neefikasno upravlja vodama, a postojeći institucionalni okvir za pitanja vezana za vode je decentralizovan, vrlo fragmentiran i heterogen, kako na entitetskom tako i na lokalnom nivou. Umjesto da akcenat u izgradnji sistema bude na slivnim područjima, odnosno na logici koja će omogućiti efikasno upravljanje vodama i zaštitu stanovništva, akcenat je na administrativnim podjelama, koje uz odsustvo sinhronizacije i u legislativi i u organizaciji na terenu, u konačnici proizvode štetu za građane.

Sistem prevencije i zaštite nije u potpunosti izgrađen i zbog nedostatka kontinuiteta u planiranju i kašnjenja vladinih institucija u donošenju ključnih dokumenata bitnih za upravljanje vodama i  zaštitu od njih. Primjera radi, samo se sa donošenjem prve Strategije upravljanja vodama FBiH  kasnilo 3 godine, u RS strategija još uvjek nije usvojena, dok na nivou države ne postoji ni u okvirnoj formi.

Analiza zakonodavstva, a i reagovanje u vrijeme prirodne nesreće, pokazuju kako postojeći sistem upravljanja vodama i sistem civilne zaštite i spašavanja u BiH, generalno prekompleksan, nedovoljno opremljen, teško upravljiv, a zbog neobučenosti ljudstva u konačnici se u praksi dokazao i kao nedovoljno funkcionalan. Pritom, sistem zaštite nije dobar i zbog sporosti u odlučivanju i mogućnosti da bude blokiran nerazumnim, politički motivisanim, odlukama.

Politika se ispriječila i kada govorimo o implementaciji državnog Okvirnog zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara, pa tako 6 godina nakon usvajanja istog, još uvijek nije formirana predviđena “mješovita specijalizovana jedinica zaštite i spašavanja za slučaj prirodnih i drugih katastrofa”.

Jedan od generalnih zaključaka analize je da, bez obzira što je BiH decentralizovana država, nikakva politika ne opravdava građenje dva nezavisna sistema zaštite, jer se na taj način problem ne rješava i ljudski se životi dovode u opasnost zbog nerazumnih politika, nego je rješenje u građenju ili jednog državnog ili entitetskih sistema koji su u potpunosti harmonizovani i koji se međusobno funkcionalno dopunjavaju, čineće cjelinu kompatibilnu sa sistemima država u regiji. Jer su poplave i zaštita od njih problem koji se, u principu, rješava na globalnom, međudržavnom planu, pri čemu neodgovornost i neprovođenje potrebnih mjera, može završiti tako da sve posljedice prirodnih nepogoda osjeti samo stanovništvo države sa neodgovornom vlasti.

Analizirajući finansijske projekcije u razvojnim dokumentima Vodoprivrede RS, konstatovano je da višestruko premašuju realne iznose koji se dobijaju po osnovu posebnih vodnih naknada. Za razliku od Federacije BiH, u RS-u su realni prihodi manji jer se ne ostvaruju prihodi iz opšte vodne vodoprivredne naknade. Na ovaj način postoji potencijalna opasnost neujednačenog razvoja, ali i realna opasnost od većeg zaostajanja razvoja vodoprivrede RS, u odnosu na Federaciju BiH.

Analiza je pokazala i da su sredstva za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara trošena nenamjenski. Zbog finansijske krize i budžetskih deficita po svim nivoima vlasti, entitetska i kantonalne vlade su godinama donosile odluke kojim su pozajmljivale sredstva od naknada za zaštitu od prirodnih nesreća, koristeći ih za popravak budžetske likvidnosti. Tako se desilo da su, pored činjenice da imamo slabo opremljene i neobučene strukture civilne zaštite, sredstva koja su bila namijenjena u tu svhu, trošena nenamjenski. Pritom, svjetska iskustva pokazuju da je svaki euro uložen u djelovanje na smanjenju rizika od katastrofa kroz prevenciju donio uštede od 7 eura.

U Bosni i Hercegovini nedostaju zajednička finansijska sredstva (određen državni fond) koja bi se mogla koristiti u slučaju prirodnih i drugih nesreća, tj. koja bi bila namjenjena za finansiranje potreba prijema međunarodne pomoći u zaštiti i spašavanju, kao i pomoći najugroženijem stanovništvu i strukturama zaštite i spašavanja u danima i nakon prirodnih i drugih nesreća.

Apostrofirajući problem netransparentnosti CCI upozorava kako postoji opravdana opasnost da se raspodjela prikupljenih sredstva za pomoć od poplava, neće odvijati u potpunosti javno, a da će se informacije plasirati selektivno i sa zakašnjenjem. Netransparentnost procesa u BiH, pa i u oblasti upravljanja voda, te civilne zaštite, nije nikakva novost za našu državu, u što se možemo uvjeriti kroz neobjavljivanje na službenim WEB sajtovima većine godišnjih finansijskih planova i izvještaja o poslovanju entitetskih agencija za upravljanje vodama, odnosno entitetskih i kantonalnih uprava civilne zaštite.

Važno je napomenuti i da nedovoljan napredak na putu evropskih integracija, usljed nezainteresovanosti i opstrukcija od strane političara, i u slučaju doživljene katastrofe ima cijenu koju plaćaju građani, jer BiH, kao jedina zemlja u okruženju koja još uvijek nije ispunila uslove za podnošenje kandidature za članstvo u EU, nema mogućnost korištenja sredstava iz “Fonda solidarnosti EU”.

Zbog brojnih problema koji su kroz nalaze u Analizi konstatovani u sistemu upravljanja vodama i sistemu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u Bosni i Hercegovini, Centri civilnih inicijativa, pred organe vlasti, izlaze sa čitavim nizom preporuka, čija sama brojnost ukazuje na težinu problema sa kojim smo suočeni, zapuštenost sistema i obim posla koji bi vlast trebala da obavi. I to što prije, ne čekajući novu katastrofu, za čije posljedice će, ne preduzmu li sve što je u njihovoj moći da ih spriječe ili umanje, biti direktno odgovorni.

CCI ne prejudicira rješenje, poštuje ustavnu strukturu zemlje, ali insistira na rješenju koje će obezbjediti maksimalnu sigurnost za građane i spriječiti njihovo pretvaranje u žrtvu neodgovornosti i politikanstva u strukturama vlasti.

A jedna od stvari koju vlasti treba da urade je i da definišu, i u pravne akte ugrade, jednostavne parametre procjene uspješnosti odgovora nadležnih na prirodne katastrofe. I sankcije za one koji svojim greškama ili nečinjenjem ugroze ljudske živote i materijalna dobra. Naime, i pored ljudskih žrtava, ogromne materijalne štete, a pri tome evidentno neuređenog sistema odbrane od poplava, u BiH niko od aktuelnih predstavnika vlasti, te osoba na rukovodećim funkcijama različitih uprava i agencija, nije snosio odgovornost po bilo kom osnovu, nakon majske katastrofe. A do tačke u civilizacijskom razvoju društva i demokratije, u kome se u ovakvim situacijama podnose ostavke zbog osjećaja moralne odgovornosti, naš politički establišment, nažalost, nije došao.

I upravo je taj izostanak civilizacijskih vrijednosti, u ponašanju ovdašnjeg političkog establišmenta (ta nevjerovatna arogancija, opsjednutost sobom, zanemarivanje interesa građana, sklonost kriminogenom ponašanju, potpuno odsustvo spremnosti na priznanje greške, kajanje i moralni čin u konačnici), rezultirao javnim izražavanjem nepovjerenja predstavnika čitavog niza zemalja, u našu vlast i njenu spremnost da donirana sredstva za postradale, upotrijebi namjenski tačno za ono za šta su data i uz transparentne procedure i bez korištenja tuđih para za vlastitu i stranačku si političku promociju.

Što bi, tek, svakoj iole demokratskoj, odgovornoj i moralnoj vlasti bio razlog za kolektivnu ostavku. Međutim, umjesto toga ili bar skrušenosti nekog ko je svjestan svoje odgovornosti za ono što se dešava, naši se političari upuštaju u zajedljivo komentarisanje stavova međunarodnih uglednika, koji ovoj zemlji i njenim građanima pomažu.

Dakle, lokalne vlasti su, osim što su nečinjenjem, preusmjeravanjem sredstava i neadekvatnim reagovanjem, postale jedan od glavnih uzročnika katastrofe koja je zadesila zemlju, takođe odgovorne i što zemlja nema pristupa evropskom Fondu solidarnosti, a sada i za činjenicu da će se, usljed nepovjerenja u našu vlast, postupak dolaska međunarodnih donacija do onih kojima su potrebne i namjenjene, krajnje zakomplikovati i nepotrebno odužiti.

Pri svemu tome, dok su ljudi pogođeni katastrofom još nezbrinuti i čekaju na adekvatnu pomoć od države, dok je pred vlastima, koje inače kasne sa realizacijom svojih obaveza i trebaju rješavati ozbiljne probleme svojih građana, čitava masa obaveza, dok se BiH u svjetskim časopisima spominje kao zemlja s najvećom mogućnosti da sljedeća doživi bankrot, naša vlast – odlazi na kolektivni godišnji odmor. Dakle, umjesto vanrednih napora – obustava rada. Nakon čega će se baviti izborima, a nakon toga višemjesečnim maltretiranjem građana, procesom uspostave vlasti – za koji su se pobrinuli da može trajati beskonačno, ne usvojivši, ni nakon 7 godina, inicijativu CCI-a o unošenju u Izborni zakon mogućnosti raspisivanja vanrednih izbora i vremenskih ograničenja za formiranje nove vlasti.

• “Poplave u BiH – Elementarne nepogode i/ili institucionalna neefikasnost”
• “Floods in BiH – Natural disasters and/or institutional inefficiency”