17.09.2018

VLADA I PARLAMENT FEDERACIJE BIH, U MANDATU 2014.-2018. - IMAMO LI VLAST KAKVU SMO ZASLUŽILI?

Aktuelni mandat, u Federaciji BiH, obilježen je gotovo konstantnom političkom nestabilnošću uzrokovanom problemima u odnosima unutar vladajuće koalicije. Faktički, mijenjali su se samo akteri sukoba i skandali kojim su opterećivali javnost, demonstrirajući najgore lice politike i slažući se samo u jednom – održanju na vlasti, po svaku cijenu. Vlast je pokazala hronični nedostatak kapaciteta (pa i volje) da kreira funkcionalan sistem, obezbijedi političku stabilnost, kao osnovu ekonomskog napretka i da se počne baviti rješavanjem ozbiljnih problema građana i društva. Pri tome, umjesto prihvatanja odgovornosti za rezultate vlasti u kojoj participiraju, članice vladajuće koalicije, s približavanjem izbora, nastoje napraviti što veću distancu između sebe i odgovornost za loše rezultate vlasti prebaciti na koalicione partnere i do izbora relativizirati podjelu na vlast i opoziciju i poboljšati svoj rejting. Zadržavajući, i dalje, sve privilegije koje im vlast omogućava.

U RADU VLADE FEDERACIJE BIH, U AKTUELNOM MANDATU, NALAZIMO POTVRDU TEZE DA KVANTITET NE ZNAČI NUŽNO I KVALITET. Naime, poređenje sa rezultatima ostvarenim u prethodnom mandatu, takođe opterećenom političkim turbulencijama i problemima u funkcionisanju vlasti, ukazuje na nešto veću produktivnost Vlade FBiH u aktuelnom mandatu - za 13%. No, analiza razmotrenih mjera ukazuje na vrlo mali procenat onih najznačajnijih – zakona je svega 3%, a strategija 0,2% u ukupnoj masi razmotrenih mjera, tokom ovog mandata. Što je dovelo do toga da je i po broju utvrđenih zakona i po broju donešenih strategija, u aktuelnom mandatu došlo do pada u odnosu na rezultate iz prethodnog mandata.

VLADA FBIH JE, U AKTUELNOM MANDATU, UTVRDILA 166 ZAKONA (133 U PRIJEDLOGU I 33 U NACRTU). ŠTO JE ZA ČAK 74 MANJE NEGO U PRETHODNOM MANDATU (U KOME JE UTVRĐENO 240 ZAKONA). Istovremeno je utvrdila 9 strategija, dok je u prethodnom mandatu utvrđeno 12 njih.

PROBLEM VLADE FBIH, U REALIZACIJI NAJZNAČAJNIJIH MJERA, KOJIMA SE POTENCIJALNO MOŽE SISTEMSKI, DUGOROČNO, POZITIVNO UTICATI NA KVALITET ŽIVOTA GRAĐANA, NAJVIDLJIVIJI JE PRI POGLEDU NA REALIZACIJU PROGRAMIMA RADA PLANIRANIH OBAVEZA. Po godinama, realizacija planiranih zakona se kretala ovako: 27 utvrđenih od 104 planiranih u 2015., 33 od 106 u 2016., 34 od 96 u 2017., te 17 utvrđenih zakona u prvih 6 mjeseci 2018, od 92 planirana programom rada za ovu godinu. Dakle, najviše što je Vlada FBiH uspjela da realizuje, od planiranog u nekoj godini, je svega nešto više od trećine zakona iz programa rada za tu godinu.

LOŠA REALIZACIJA PLANIRANIH OBAVEZA, REZULTIRALA JE NEUSVAJANJEM ČITAVOG NIZA MJERA KOJE SU DOBRO KREIRANE I PRAVILNO IMPLEMENTIRANE MOGLE POZITIVNO UTICATI NA KVALITET ŽIVOTA GRAĐANA FBIH. Spomenimo samo da nije kreirano i utvrđeno čak 18 strategija koje su bile planirane programima rada donešenim od strane Vlade FBiH u ovom mandatu. I ogroman broj značajnih zakona. Pri tome, dodatno apsurdno je da su neke od nerealizovanih strategija prestale biti planirane programima rada za narednu godinu, kao da je potreba za njima odjednom nestala.

 
DODATNO ZABRINJAVA I STRUKTURA UTVRĐENIH ZAKONA. Više od polovine zakona koje je Vlada FBiH utvrdila tokom aktuelnog mandata su tek izmjene i dopune postojećih zakona. A tek 47% su novi, tzv. temeljni zakoni.

ESKALACIJA SUKOBA IZMEĐU KOALICIONIH PARTNERA I PONOVNO STAVLJANJE PRIORITETA NA TZV. RJEŠAVANJE NACIONALNOG PITANJA, POTPUNO JE, IZ FOKUSA, POTISNULO REFORMSKU AGENDU, KOJA JE TREBALA DA OTVORI I UBRZA REFORMSKE PROCESE U ZEMLJI I INTEGRACIJU BIH U EU. Sa realizacijom Akcionog plana za realizaciju Reformske agende, za period 2015.-2018. se ozbiljno kasni. U posljednju godinu predviđenog roka za realizaciju ovog akcionog plana, ušlo se sa manje od 50% u potpunosti realizovanih mjera.

GODIŠNJI PROGRAM RADA VLADE F BIH, KAO JEDAN OD NJENIH KLJUČNIH DOKUMENATA, KOJI BI TREBAO I DEFINISATI SMJERNICE ZA RAD VLADE I PODSTAĆI EFIKASNOST, MJERLJIVOST I TRANSPARENTNOST TOG RADA, NIJEDNOM, TOKOM AKTUELNOG MANDATA NIJE USVOJEN NA VRIJEME, ODNOSNO, PRIJE POČETKA GODINE NA KOJU SE ODNOSI. Pri tome je nezainteresovanost ili nesposobnost stranaka vladajuće koalicije da obezbijedi prisustvo svojih poslanika na sjednicama, dovela i do odbijanja Programa rada Vlade za 2018., u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Što je vjeran simbolički prikaz stanja u vladajućoj koaliciji i njenog odnosa prema svojim obavezama.

NI SVOJE OBAVEZE U VEZI BUDŽETA, VLADA FBIH NIJEDNU GODINU AKTUELNOG MANDATA NIJE IZVRŠILA NA VRIJEME. Nijedan nacrt budžeta FBiH, u posljednjih 5 godina, od kako je na snazi novi Zakon o budžetima u FBiH, nije donesen u roku koji propisuje Zakon. Inače, u odnosu na prethodni mandat, budžetska sredstva su uvećana za preko dvije milijarde KM, sumarno.

OSIM ŠTO KRŠI VLASTITI I POSLOVNIK O RADU SKUPŠTINE, TE ZAKON O BUDŽETIMA VLADA KRŠI I ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA U BiH. Žene su, u aktuelnoj Vladi FBiH, na čelu tek 4 od 17 ministarstava, što je u neskladu sa Zakonom, koji pod ravnopravnom zastupljenošću precizno definiše stanje u kome nijedan pol nije u određenoj instituciji zastupljen u procentu manjem od 40%, pri čemu se sve drugo smatra diskriminacijom, čije se otklanjanje istim Zakonom nalaže.

A POSEBAN SKANDAL JE KRŠENJE USTAVA OD STRANE INSTITUCIJA VLASTI, KOJE JE ODAVNO IZAŠLO IZ SFERE IZUZETAKA OD PRAVILA I PREDSTAVLJA OZBILJAN DRUŠTVENI PROBLEM. NA ŠTA SE NAKALEMILA I USPORENA IMPLEMENTACIJA PRESUDA USTAVNIH SUDOVA, KOJIM SE NALAŽE OTKLANJANJE NEUSTAVNOG DJELOVANJA. Čitav je niz važnih zakona koji se moraju izmijeniti ili donijeti potpuno novi, kako bi se implementirale presude ustavnih sudova FBiH i BiH. Mnogi od njih godinama čekaju na realizaciju, a stižu stalno nove presude. Generalno, kada su u pitanju izvršenja odluka ustavnih sudova, a iz kojih proizilazi izmjena zakonodavstva u određenoj oblasti, procedure pripreme zakona unutar resora Vlade FBiH, a potom i razmatranja i usvajanja u Parlamentu FBiH, predugo traju.

ZA NEKE MJERE KOJE JE VLADA UTVRDILA A PARLAMENT USVOJIO, TOKOM AKTUELNOG MANDATA, BILO BI BOLJE DA NISU. Spomenimo samo Zakon o državnoj službi, koji je utvrđen na Vladi i usvojen u Parlamentu i pored protivljenja i domaće javnosti i predstavnika međunarodne zajednice u BiH i za koji je Evropska komisija navela da je vratio Federaciju BiH deset godina unazad kada je riječ o reformi javne uprave. Pri donošenju ovog zakona smo vidjeli sav cinizam i licemjerstvo vlasti, koja je njegovo usvajanje pravdala obavezom iz Reformske agende. Dakle reformski zahtjev za depolitizacijom(!) javne uprave je iskorišten kao izgovor za donošenje zakona kojim je dodatno pojačana kontrola stranaka nad zapošljavanjem u javnoj upravi. I pri tome su vladajuće stranke pokazale koliko im je stalo do kontrole nad radnim mjestima u zemlji, koje i jesu sredstvo kojim se služe za održavanje na vlasti. A stalo im je toliko da su bile spremne čak i na sukob sa međunarodnom zajednicom i na kršenje Ustava, što je, u konačnici, konstatovano presudom Ustavnog suda FBiH. Inače...

UNUTAR FEDERALNE VLASTI, U AKTUELNOM MANDATU IMALI SMO PRILIKU SVJEDOČITI ZNAČAJNOM DOPRINOSU VLADAVINI PRAVA I IZGRADNJI PRAVNE DRŽAVE. No, ne radi se o zaslugama vladajuće koalicije, niti Vlade ili Parlamenta FBiH. Nego o aktivnosti sistematskog reagovanja putem apelacija Ustavnom sudu na sporne akte koje donosi Vlada i usvaja Parlament FBiH, a koje je provodio potpredsjednik Federacije Milan Dujmović. Počelo je sa spornom Uredbom o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti FBiH, zbog čijeg je usvajanja DF napustio vladajuću koaliciju, poslije samo dva mjeseca provedenih na vlasti. A koju je Ustavni sud, na apelaciju Dunovića, proglasio neustavnom. Nastavilo se sa „obaranjem“ čitavog niza zakona (Uključujući i pomenuti Zakon o državnoj službi), na čiju je neustavnost ukazivao Dunović, ali se vladajuća koalicija na to nije obazirala, do presuda Ustavnog suda. Ono što nedostaje u cijeloj priči je – normalna reakcija političkih aktera, karakteristična za razvijena demokratska društva. A to znači – ostavka ili smjena odgovornih za donošenje neustavnih akata. Na žalost, niko iz vlasti nije snosio nikakve posljedice svog neustavnog djelovanja. Naprotiv, iz svog neustavnog djelovanja neki su izvukli korist. Što je za jedno društvo krajnje porazno.

POLITIČKA KRIZA U FEDERACIJI BiH, TOKOM AKTUELNOG MANDATA, NAJDRAMATIČNIJE SE ODRAŽILA NA RAD I REZULTATE PARLAMENTA FBIH, POGOTOVO PREDSTAVNIČKOG DOMA. Pravljene su višemjesečne pauze u radu, sjednice oba doma Parlamenta su prekidane, odgađane, održavane u više nastavaka i trajale po 4-5 mjeseci, održavane su a da nijedna mjera na njima nije usvojena, rad je tokom mandata imao više karakter vanrednog nego redovnog itd. U konačnici održano je 60 sjednica Predstavničkog doma, od čega svega 23 redovne i 44 sjednice Doma naroda, od čega je svega 21 redovna.  

IAKO JE I PRETHODNI MANDAT PROTEKAO U STALNIM POLITIČKIM TENZIJAMA, REZULTATI AKTUELNOG, U OBA DOMA PARLAMENTA SU, PO GOTOVO SVIM PARAMETRIMA, DALEKO ISPOD REZULTATA U PRETHODNOM MANDATU. I jedan i drugi dom održali su manje sjednica, na njima razmotrili mnogo manje mjera od svojih prethodnika, realizovali mnogo manje zakona, manje strategija i pokazali još veću neodgovornost u kontekstu usvajanja i realizacije planiranih obaveza.

ZA LJUDE BIRANE NA DIREKTNIM IZBORIMA, POSLANICI PARLAMENTA FBIH, PRIJE SVEGA ONI IZ VLADAJUĆE KOALICIJE, POKAZUJU ZABRINJAVAJUĆU NESAMOSTALNOST U RADU I ODLUČIVANJU. Apatično čekanje na dogovore lidera ili, s druge strane, verbalni obračuni „po komandi“, postali su pravilo u Parlamentu FBiH. Praktično nijedno ozbiljno pitanje, nijedna kriza, nisu se ni pokušali riješiti inicijativom iznutra. Umjesto interesima građana, poslanici su (većina njih) bespogovorno služili interesima stranaka i njihovih lidera. I bez pretjerivanja se može reći da su suodgovorni (mada tu odgovornost snose mnogi i u zemlji i van nje) za izmještanje moći iz parlamenata u stranačke cetrale ili čak u lidere stranaka. Što je poraz parlamentarne demokratije, u ovoj zemlji.

REZULTAT RADA U TAKVIM OKOLNOSTIMA NAJBOLJE ODSLIKAVA ŠTETU UČINJENU GRAĐANIMA FEDERACIJE, NEODGOVORNOM POLITIKOM, FOKUSIRANOM NA PARTIKULARNE INTERESE. Za kompletan mandat usvojeno je svega 94 zakona. Što je u nivou jednog godišnjeg programa rada. I usvojeno je svega 6 strategija. Što je čak 3 puta manje od broja usvojenih strategija u drugom entitetu, u istom periodu.

ČITAV NIZ IZUZETNO ZNAČAJNIH MJERA, KOJE SU TREBALE BITI USVOJENE U OVOM PERIODU, NIJE RAZMATRAN, NIJE USVOJEN ILI JE IZJAŠNJAVANJE O NJIMA ODGAĐANO. Brojni zakoni se godinama ne donose iako za njima postoji potreba. Podsjetimo samo na Zakon o šumama, koji se bezuspješno pokušava donijeti već treći mandat. Dok se šumski fond svo ovo vrijeme nemilosrdno uništava.

U ODNOSU NA BROJ USVOJENIH ZAKONA, BROJ ODBIJENIH JE IZUZETNO VELIK. odbijena su 22 zakona, od čega 18 u PD a 4 u Domu naroda. Među njima i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o igrama na sreću, kao i Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju FBiH i to 2 puta. A odbijen je i Zakon o izmjeni Zakona o matičnim knjigama, koji se odnosio na usklađivanje ovog pitanja sa presudom Ustavnog suda.

POSEBAN PROBLEM JE POVREMENO NEPRIHVATLJIVO DUGA PROCEDURA USVAJANJA ZAKONA. Procedura usvajanja za Zakon o energetskoj efikasnosti, npr. trajala je 4 godine i 9 mjeseci, koliko je proteklo od njegovog prvog pojavljivanja, odnosnu utvrđivanja na Vladi u nacrtu, do usvajanja prijedloga tog zakona u Parlamentu. Procedura usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o direktnim stranim ulaganjima u FBiH, trajala je 3 i po godine. Od zakona koji su još u proceduri – na Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju čeka se sada već više od 6 godina. CCI se zalaže za ograničenje trajanja ove procedure na 6 mjeseci, u cilju povećanja efikasnosti institucija i bržeg dolaska do zakonskih rješenja čija je potreba uočena.

SVOJOM NEEFIKASNOŠĆU PARLAMENT FBIH JE DODATNO UMANJIO IONAKO SKROMNE REZULTATE VLADE, U AKTUELNOM MANDATU. Od 133 zakona koje je Vlada utvrdila tokom ovog mandata, četvrtina njih nije uopšte došla do dnevnog reda sjednica Parlamenta.

OBA DOMA PARLAMENTA FBIH POKAZUJU KRAJNJU NEODGOVORNOST I KAD JE U PITANJU PLANIRANJE SVOG RADA. U aktuelnom četverogodišnjem mandatu Dom naroda je program svog rada donio samo za jednu, a Predstavnički dom za dvije godine. Pri tome su i tad neprihvatljivo kasnili - Dom naroda je čak svoj program za 2017. godinu donio u devetom(!) mjesecu te godine. Pa je to mogao biti tek program za posljednja 3 mjeseca, a nikako godišnji program rada, na šta su oba doma obavezana i svojim poslovnicima.

U VIŠE NAVRATA, POSLANICI I DELEGATI U PARLAMENTU FBIH UPOZORAVALI SU NA KRŠENJE POSLOVNIKA OD STRANE RUKOVODSTAVA DOMOVA, NESAZIVANJEM SJEDNICA U ODREĐENOM VREMENSKOM ROKU ILI NESTAVLJANJEM ODREĐENIH AKATA NA DNEVNI RED. Iz činjenice da brojni akti čekaju da razmatranje i odluku neprimjereno dugo, izveden je zaključak da bi sjednice u Parlamentu imalo smisla održavati sedmično. Poslovnici se krše i neusvajanjem zapisnika sa održane sjednice na početku prve naredne. U posmatranom periodu zabilježili smo i slučajeve gomilanja a onda usvajanja po 6 zapisnika istovremeno. S obzirom da su zapisnici nedostupni javnosti dok ne budu usvojeni, ovo je svojevrstan oblik netransparentnosti u radu Parlamenta.  

DOMU NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BIH, TREBALO JE VIŠE OD GODINU I PO DANA DA ISPUNIO USTAVNU OBAVEZU, IZBOROM POTPREDJEDAVAJUĆEG IZ SRPSKOG NARODA. Podsjećamo još jednom i na dugogodišnji problem nepopunjenosti Kluba srpskog naroda u Federalnom parlamentu, na čijem se rješavanju, praktično, ništa ne radi.

PARLAMENT FBIH I PORED KRAJNJE LOŠIH REZULTATA, I DALJE DEMONSTRIRA SOCIJALNU NEOSJETLJIVOST. I pored kontinuiranog pokretanja inicijativa da se Zakon o platama i naknadama u organima vlasti u Federaciji BIH izmjeni i ukinu privilegije političarima, koje su u naskladu sa socijalno-ekonomskim stanjem u zemlji (a i sa rezultatima njihovog rada), taj rezolutni unisoni stav javnosti odbija se provesti u djelo. U Budžetu tako nema novca za mnoge važne stvari (pa je tako stavka za zapošljavanje Roma, npr. umanjena za devet puta!), ali za privilegije političara ima.

PODSJEĆANJE NA PROTESTE IZ 2014. Podsjećamo da su građani na masovnim demonstracijama početkom 2014. godine, kao jedan od uzroka protesta naveli politiku stalnih sukoba i opsjednutosti i bavljenja vlasti samom sobom, uz zanemarivanje interesa građana. Političari su tada, pod pritiskom, pred izbore obećali da se to više neće dešavati i da će se okrenuti rješavanju stvarnih problema građana. No, i to obećanje je završilo kao i sva druga predizborna. U 2018. nema demonstracija. Ali ima protesta građana. Možda još ozbiljnijih od onih viđenih 2014. Protesta u vidu masovnog napuštanja zemlje, od strane njenih mladih i radnosposobnih građana. Pri čemu se sve češće, umjesto posla I novca, kao motiv odlaska navodi politička situacija i nestabilnost i besperspaktivnost koju proizvode političari u zemlji. I pred ove izbore, stranke koje su (i) u prethodnom periodu činile okosnicu vlasti pokazuju da ne znaju i nemaju namjeru promijeniti vokabular i politiku. No... „Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje“. A nakon predstojećih izbora znaćemo i da li želimo i da li smo zaslužili bolje. Ili smo zaslužili tačno ono što i imamo.