28.02.2020

CCI PREDSTAVLJA ANALIZU „JAVNA REVIZIJA U FBIH U PERIODU 2015.-2018.“ - BEZ SANKCIJA ZA NEPOŠTOVANJE REVIZORSKIH PREPORUKA

 Centri civilnih inicijativa, kao prvu od planirane 3 posvećene reviziji u BiH, danas su predstavili analizu „Javna revizija u Federaciji BiH u periodu 2015.-2018. 

U periodu 2015. - 2018. godina, Ured za reviziju kreirao je 287 izvještaja o reviziji. Broj različitih revidiranih subjekata je bio 209, od oko 2000 subjekata u Federaciji BiH koje su nadležnosti Ureda za reviziju institucija u FBiH.

Među 287 revizorskih izvještaja tek 12% njih (36 ) je pozitivnih, dok su ostali sa negativnim mišljenjem 24% (68) i mišljenjem sa rezervom 64% (183) - što znači da skoro 90% revidiranih subjekata nije u potpunosti primjenjivalo zakonske propise, a što je poražavajuće.

Tek oko 3% (manje od 600 miliona KM) od ukupnog budžeta revidiranih institucija, kroz posmatrani period, odnosi se na institucije koje su dobile pozitivnu revizorsku ocjenu. A, čak 19.4 milijarde KM, u ove 4 godine, zbir je godišnjih budžeta institucija čije finansijsko poslovanje, u manjoj ili većoj mjeri, nije zadovoljilo revizorske kriterije. Dakle, ukupni budžet institucija sa pozitivnom ocjenom na finansijsko poslovanje je čak 33 puta manji.

Problem je utoliko veći ukolko se uzme u obzir činjenica da veliki broj institucija ostaje nerevidiran usljed nedovoljnog kapaciteta Ureda za reviziju FBiH. Naime, Ured je u periodu 2015.-2018, revidirao tek cca 10% od ukupnog broja institucija koje su u nadležnosti Ureda za reviziju.

Dakle, očigledno je da je postotak revidiranih institucija nedovoljan. I da veliki broj institucija ostaje godinama bez revizijskog nadzora. A istovremeno je, zbog velike količine vremena koja prolazi između dvije uzastopne revizije, onemogućen i efikasan nadzor nad datim preporukama za poboljšanje stanja u revidiranim institucijama.

Revizorski izvještaji ukazuju na ogroman broj nepostupanja u skladu sa zakonima, te drugim propisima. U posmatranom periodu, 150 različitih zakona prekršeno je 1504 puta.

Najčešće nepravilnosti na koje Ured za reviziju ukazuje kroz izvještaje o finansijskoj reviziji odnose se na nedostatke i greške u procesu javnih nabavki, neprimjenjivanje zakona o budžetima, zakona o izvršenju budžeta, te netransparento zapošljavanje (bez javnog konkursa, zaključivanje ugovora o djelu).

Revizorski nalazi, u izvještajima o finansijskoj reviziji, popraćeni su preporukama, revidiranim institucijama, kojima je cilj otklanjanje propusta i grešaka uočenih u radu institucije. A preporuke čine jedan od najvažnijih aspekata u procesu revizije. Ukupan broj preporuka, u posmatranom periodu, koje su revizori dali institucijama u Federaciji BiH je 5.200. Pri čemu je broj različitih(!) preporuka nešto preko 4000 - određeni dio preporuka, naime, ponavlja se iz godine u godinu.

Realizacija revizorskih preporuka je nezadovoljavajuća. Ukupna realizacija, po godinama, kreće se između 10 i 23%. Dakle, ni četvrtina.

Nemogućnost kontinuiranog praćenja realizacije preporuka za posljedicu ima nemogućnost pozivanja na odgovornost rukovodilaca institucija, u kojima, revizijom uočene nepravilnosti u radu nisu otklonjene.

U ovom kontekstu, bitno je istaći, da uspjeh revizije ne zavisi samo od rada Ureda za reviziju, nego je ključna involviranost i ostalih institucija, poput tužilaštava, parlamenta, političkih aktera i u konačnici i sudova. I njihovo reagovanje, koje, nažalost izostaje, bar u onoj mjeri koja bi bila poželjna i koja bi pomogla da rad revizora značajno utiče na pozitivne promjene u društvu.

Iako po zakonu, parlament može na osnovu nalaza i preporuka datih u revizorskim izvještajima izreći sankcije u vidu smanjenja budžeta institucija, ali i druge korektivne mjere, one se ne izriču. Postaje upitno zbog čega i da li je ovaj vid sankcija uopšte adekvatan?!

Saradnja sa tužilaštvima nije institucionalizirana, odnosno precizno definisana i ne rezultira očekivanim reagovanjima tužilaštva na revizorske nalaze i mišljenja. U samom procesu revizije, tužilaštva se suočavaju sa nedostatkom kapaciteta, odnosno stručnjaka za ekonomska pitanja i razumijevanja revizije i pojmova koji se koriste u revizorskim izvještajima. Stoga je potrebno izgraditi funkcionalan model saradnje između revizije i tužilaštva, ali i kapacitete,  kako bi se proces revizije unaprijedio, a samim time i sankcionisali oni koji ne poštuju zakone i propise.

Ozbiljan problem predstavlja i vakuum u radu Zajedničke parlamentarne komisije odgovorne za reviziju, koji se pojavljuje u izbornim godinama i čija dužina ponekad potpuno obesmišljava rad Ureda za reviziju. Tako je posljednja sjednica ove komisije održana 13.02.2018., prije više od dvije godine, a Komisija, u novom mandatu, još nije formirana. Zbog čega se pred ovom komisijom - koja razmatra revizorske izvještaje, vrši javna saslušanja predstavnika revidiranih institucija, te, Parlamentu, predlaže zaključke i preporuke koje je neophodno preduzeti radi zaštite javnih sredstava i prati njihovo provođenje - još uvijek nisu našli revizorski izvještaji za 2017. i 2018., dok Ured za reviziju već uveliko radi na izvještajima za 2019. godinu.