22.07.2011

Zašto zaostajemo: DOK MI STOJIMO NA NULI, SRBIJA JE, U PRVOJ POLOVINI 2011. USVOJILA 61 A HRVATSKA 152 ZAKONA

Skoro punih 9 mjeseci trebalo je da se PSBiH konstituiše u punom kapacitetu, a Vijeće ministara još uvijek radi u tehničkom mandatu i nezahvalno je prognozirati kada će se i kako okončati izbor predsjedavajućeg i članova Vijeća ministara BiH u novom sazivu.

Problemi u konstituisanju vlasti na svim razinama, ukazuju na neodložnu potrebu izmjena Izbornog zakona BiH, čija je nedoročenost (u kontekstu sankcija za kršenje predviđenih rokova i postupaka za prevazilaženje blokada) i dovela do situacije dugotrajne blokada institucija vlasti.

Želeći preduprijediti ovakve situacije, CCI su još prije skoro 4. godine ka Parlamentu BiH pokrenuli inicijativu za izmjenu Izbornog zakona, u cilju određivanja krajnjih rokova za konstituisanje vlasti nakon službenog proglašenja rezultata izbora od strane Centralne izborne komisije BiH (po našem prijedlogu to je 60 dana za konstituisanje zakonodavne vlasti, a onda, još dodatnih 30 za izvršnu) i raspisivanje vanrednih izbora ako se ti rokovi ne ispoštuju.

Vijeće ministara i PS BiH već 6 mjeseci 2011. godine krše Poslovnik o radu i Zakon o finansiranju institucija BiH.

Svojevrsnim prećutnim konsenzusom, unutar bh. političkog establišmenta, uspostavljen je obrazac po kome su vlade u tehničkom mandatu oslobođene obaveze donošenje programa rada (a parlamenti, s druge strane, u začaranom krugu političarske neodgovornosti, neispunjavanje vlastite obaveze pravdaju vladinim neispunjavanjem svojih obaveza), iako Poslovnikom o radu jasno nalaže obavezu donošenja godišnjeg programa rada, do početka kalendarske godine, i nigdje ne spominje nikakvo izuzimanje VM u tehničkom mandatu ili Parlamenta s nekonstituisanom vladom od te obaveze..

Logičan slijed bi bio, da se slijedi praksa donošenja budžeta, odnosno da vlada u tehničkom mandatu donosi godišnji program rada (ili da mu Parlament u novom sazivu nametne svoj Program rada), po kome se onda ponaša, odnosno na čijem ispunjavanju radi, do izbora nove vlade, koja onda postojeći program revidira, u skladu sa svojim prioritetima i ciljevima. Čime se izbjegava „tranzicijski vakum“ i stanje hibernacije, koje u našim uslovima može trajati unedogled.

U najmanju ruku, obaveze BiH na putu u euroatlantske integracije su obavezan sadržaj bilo koje i bilo kako koncipirane vlade, te, je to čvrsta osnova za kreiranje Programa rada i u „tranzicijskim“ uslovima.

Drugi prekršeni dokument je Zakon o finansiranju institucija BiH, čiji Član 10. između ostalog definiše da je Vijeće ministara obavezno Predsjedništvu Bosne i Hercegovine podnijeti Nacrt budžeta za narednu godinu najkasnije do 15. oktobra tekuće godine. Vijeće ministara je, međutim, svoju obavezu izvršilo tek 31. marta 2011., sa 5 i po mjeseci kašnjenja. Što, s obzirom na složenu proceduru donošenja Budžeta (u koju su uključeni i Predjedništvo i PSBiH), čini neizvjesnim konačni datum njegovog usvajanja.

Vijeća ministara tokom prvih 6 mjeseci 2011. godine  usvojilo svega 12 zakona. Parlamentarna skupština – nijedan!

Za to vrijeme, Narodna Skupština Republike Srbije je, u prvih 6. mjeseci 2011. godine, na 56 dana zasjedanja usvojila ukupno 61 zakon, dok je hrvatski Sabor za prvih šest mjeseci 2011. na zasjedanjima proveo ukupno 47 dana, te je usvojio ukupno 152 zakona, što je je za samo 18 zakona manje nego što je Parlamentarna skupština BiH usvojila u protekle 4. godine.

Kad smo kod poređenja - Vlada Republike Srbije za godinu dana održi više sjednica nego Vijeće ministara BiH za čitav mandat.

Vratimo li se malo unazad, krajnji rezultat četriipogodišnjeg „rada“ vlasti na državnom nivou, u sferi usvajanja zakona, je skoro tačno onoliko koliko je Vijeće ministara bilo planiralo utvrditi samo 2007. godine, prve godine svog mandata.

9 do sada izgubljenih mjeseci, u postizbornom periodu, nije 9 mjeseci u bilo kojoj državi, nego u državi koja ima permanentan problem sa svojom, odnosno efikasnošću svoje vlasti. Radi se praktično o gubicima koji su nenadoknadivi. I koju našu poziciju prema susjedima čini dodatno inferiornom. Mi stojimo u mjestu dok se oni ubrzano kreću prema cilju.

Mnoštvo je akata koje je BiH morala realizovati tokom proteklih godina, ali mnogo i onih koji su usvojeni, ali se ne implementiraju na pravi način.

9-etomjesečni nerad samo je aktuelizirao pitanje enormno visokih primanja zastupnika/delegata Parlamentarne skupštine BiH i svih njihovih dodatnih privilegija, naspram, inače, vrlo skromnih rezulata njihovog  rada.

U svakom slučaju, kašnjenje u konstituisnju vlasti, kašnjenje u donošenjima budžeta, kašnjenje u usvajanju Programa rada, ukazuje na krajnju neodgovornost političara prema svojim obavezama i građanima ove zemlje i nepoštovanje zakona upravo od onih koji zakone treba da kreiraju i sprovode. A zašto se to dešava? Dešava se zato što sve posljedice takvog ponašanja političara plaćaju građani a ne oni koji su za to direktno odgovorni. Skupština koja ne donese na vrijeme budžet i ugrozi normalno funkcionisanje zajednice o kojoj treba da brine i za čiju dobrobit da radi, treba da bude automatski raspuštena, bez mogućnosti njenih poslanika da se ponovo kandiduju na narednim izborima. Pa da vidimo onda ko će kasniti sa donošenjem budžeta.

A slično vrijedi i za sve ostalo. Onog trenutka kad posljedice svoje neodgovornosti i nesposobnosti budu snosili i sami političari stvari će se početi mijenjati. A za to nam je potrebna temeljna izmjena pravnih akata u cilju otklanjanja nedorečenosti u njima, koje omogućavaju blokade sistema, i reguliranja sankcija za odgovorne pojedince i institucije. Sve s ciljem uspostave funkcionalne države, koja se može starati sama o sebi i kojoj neće biti potreban stalni nadzor međunarodne zajednice nad nama.

Centri civilnih inicijativa, na kraju, žele, kao vlastite, ponoviti, nedavno iznesene zaključak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira: Neformiranje nove vlade na državnoj razini nanosi ozbiljnu štetu interesima zemlje i njenih građana.

Dodaćemo samo da Centri civilnih inicijativa, insistirajući na potrebi konačne uspostave vlasti, ostaju pri stavu izrečenom pred posljednje izbore: Ovakva vlast se više ne smije ponoviti! Mi, kao nevladina organizacija, nemamo političkih favorita, ali nas podaci iz monitoringa rada vlasti u prethodne 4 godine i javnost, u čijem interesu isključivo radimo, obavezuju na to da jasno kažemo da je dosadašnji koncept formiranja vlasti kao podjele ekskluzivnih zona interesa – NEPRIHVATLJIV!

Ne mogu postojati stranačka ministarstva i vlast kao skup nepomirljivih interesa, bez zajedničkog cilja i programa za njegovo ostvarenje. Ne mogu postojati, jer je konačan rezultat takve vlasti, po građane ove zemlje, na svakom njenom dijelu, porazan.

Kompromis u BiH jeste nužan, ali ne kompromis radi podjele fotelja i budžetskih sredstava, nego kompromis o cilju prema kome treba da idemo i načinu kako da do njega dođemo. Kompromis čiji će rezultat biti vlast s jasnim Programom rada i jasnim zadacima, na kojim će zajednički raditi. I čiji će rezultat, konačno, biti ne desetine usvojenih zakona, kao do sada, nego stotine(!) godišnje, onako kako su to radili i rade oni kojima je zaista cilj da uđu u Evropsku uniju i da poboljšaju stanje u svojoj državi.

Izvještaji o radu Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH mogu se pronaći pod linkom "Monitoring".

Za sve informacije molimo da kontaktirate Majdu Behrem Stojanov, glasnogovornicu CCI-a: 036 580 553, 580 554; 061 175 767