07.04.2010

Vladi i Parlamentu Federacije BIH potrebno četvrt stoljeća da bi realizovali ono što su trebali u 4 godine mandata

Podaci iz 2009. godine nam govore da je rad Vlade Federacije BiH intenziviran sa dolaskom novog premijera ali je to, i dalje, krajnje nedovoljno, tačnije - duplo manje od potrebnog da se realizuje samo ono što se planira. Da o stizanju nagomilanih zaostataka iz prošlosti ne govorimo. Vlada Federacije BiH je, u 2009. godini, realizovala tek 50,5% od 93 ukupno planirana zakona. Najveći dug, gledajući po ministarstvima, napravilo je Ministarstvo pravde, na čelu sa ministrom Feliksom Vidovićem (HDZ BiH) - čak 19 nerealizovanih zakona, od 23 planirana.

Ono što je posebno zabrinjavajuće je nastavak loše saradnje između izvršne i zakonodavne vlasti, koje se ogleda u činjenici da je od 59 utvrđenih prijedloga zakona na održanim sjednicama Vlade tokom 2009. godine, parlamentarna procedura završena za tek njih 30, što je, procentualno, najlošiji rezultat po ovom pitanju u protekle 3 godine mandata. Pritom je, od pomenutih 30 vladinih zakona iz tekuće godine koji su usvojeni u formi prijedloga u Parlamentu FBiH, tek 16 iz ovogodišnjeg Nacrta programa rada Vlade za 2009. godinu. 

Dakle, finalni rezultat je, da je od 93 zakona u Nacrtu programa rada Vlade FBiH za 2009. godinu, u Parlamentu usvojeno njih 16. Što znači da bi za usvajanje zakona samo iz Programa rada Vlade za 2009. godinu, ovoj Vladi i Parlamentu trebalo 6 godina.

Ova krajnja disfunkcionalnost vlasti, nije praksa koju smo imali samo u 2009. godini, nego je prisutna u kontinuitetu još od formiranja vlasti od strane aktuelne vladajuće koalicije. S tim u vezi, posmatrajući čisto brojčano, odnosno ignorišuci izvjesna preklapanja, nastala usljed prenošenja nerealizovanih zakona iz prethodnog perioda u narednu godinu, Vlada Federacije BiH je za 3 godine, kroz godišnje programe rada, planirala utvrditi 285 zakona, a utvrđena su 122 (zbrajajući prijedloge i nacrte). U finalizaciji posla, Parlament je taj broj praktično prepolovio, pa je konačni rezultat da je od plana Vlade Federacije BiH, Parlament, zaključno sa 31.12.2009. godine, usvojio poražavajućih 22% „programiranih“ zakona, tj. samo 62 njih. Za tri godine!

Posebno je šokantan podatak da je od, za tri godine, planiranih 75 zakona, Ministarstvo pravde utvrdilo tek 15 zakona, a Parlament, i od tih 15, usvojio tek 6.

Parlament Federacije BiH u kontinuitetu je najneefikasnija institucija vlasti u BiH. Nizak nivo usvojenih zakona osnovna je karakteristika zakonodavnih aktivnosti Parlamenta FBiH tokom 2009. godine – usvojeno je tek 49 od 156 zakona koji su bili u skupštinskoj proceduri. Pritom tek 26 od 121 zakona planiranog Programom rada – dakle 21%.

Kao i u slučaju Vlade, tragedija je tim veća što je ovo najbolji dosadašnji rezultat rada Parlamenta FBiH - u 2007. godini realizovano je 14,6% (15 od 103) planiranih zakona; u 2008. godini 15,6% (19 od 122).

Sumarno, dakle, zanemarujući izvjesna preklapanja nastala prenošenjem zakona iz godine u godinu, Parlament Federacije je u tri godine svog dosadašnjeg mandata, od 346 planiranih, usvojio tek 60 zakona. Za tri godine usvojio je onoliko koliko je trebao usvojiti za pola godine!

Ovakvim tempom rada, Parlamentu Federacije BiH bi trebao 1 i po četverogodišnji mandat za ispunjenje obaveza iz vlastitog programa rada za samo jednu godinu. Ili, drugim riječima, za ono što bi trebao uraditi za 4 godine svog mandata, ovom Parlamentu je, po dosad pokazanoj efikasnosti, potrebno – 24 godine. Skoro četvrt stoljeća! Umjesto 2010. plan bi ispunili tek 2030. godine.

Smatramo važnim problematizirati rad Doma naroda Parlamenta F BiH, sa aspekta njegovih zadataka. Djelovanje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH u praksi tokom akutelnog kao i prethodnog mandatnog perioda dovodi pod znak pitanja da li je zapravo riječ o domu čija je prevashodna uloga da štiti vitalne interese konstitutivnih naroda i „ostalih“ ili paralelnom Predstavničkom domu, koji samo dodatno komplikuje ionako prekomplikovani sistem odlučivanja u zemlji. Dom naroda Parlamenta Federacije BiH od početka mandata aktuelnog saziva do danas nije prihvatio 13 zakona, koji su prethodno prihvaćeni u Predstavničkom domu, dok su s druge strane samo 3 zakona razmatrana po proceduri za vitalni interes. S druge strane, kakve veze sa zaštitom nacionalnih interesa ima, recimo, izglasavanje povećanja plata i drugih privilegija predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti, u Domu naroda?

Katastofalni rezultati rada Vlade i Parlamenta FBiH (indolentan odnos prema najznačajnijim problemima građana ove zemlje, uz hroničnu neefikasnost), jedan su od glavnih uzročnika i generatora krize u ovom entitetu.

Uprkos tome, ne pokazujući nikakav osjećaj odgovornosti za pokazane rezultate, niti elementarnu socijalnu osjetljivost, Vlada i Parlament uporno pokušavaju povećati svoje, ionako nemoralno velike, privilegije. Istovremeno, nevjerovatno licemjerno, drugima držeći „predavanja“ o potrebi štednje u vremenu krize i smanjujući primanja drugim budžetskim korisnicima i krešući socijalna davanja najugroženijim kategorijama stanovništva.